Magistarski rad na belgijskom univerzitetu Leuven o Partizanskom spomen groblju u Mostaru

Na univerzitetu Leuven u Belgiji Andre Lewler je odbranio magistarski rad na temu: Partizansko spomen groblje u Mostaru, Implikacija pogoršanja stanja spomenika, sa tezama za sticanje zvanja Magistar za očuvanje spomenika i spomeničke kulture.

Andrew Lewler je svoja zapažanja i teze iznio na 342 stranice magistarskog rada, sa posebnim osvrtom na autora Mostarskog spomen groblja Bogdana Bogdanovića i njegove spomenike, pregled partizanskih spomenika na području regiona i osvrt na ovu vrstu spomenika kroz istoriju. U svom radu, autor je napravio kvantifikaciju spomenika, a onda se sa posebnom pažnjom osvrnuo na tehničku procjenu i prepoznavanje vrijednosti Partizanskog spomen groblje u Mostaru.

Spomenik je za mnoge prijeratne građane Mostara bio simbol grada. Bio je popularno mjesto za izlazak, šetnju i provođenje slobodnog vremena, a od gradskih vlasti bio je promovisan kao turistička destinacija.

Nakon ratnih sukoba 92-95., spomenik je ostao napušten i zapušten. Danas je mjesto na kome se još sastaju samo alkoholičari i narkomani. Zapušten i bez ikakvog konkretnog održavanja, prepušten zubu vremena i propadanju.

Mnogi stanovnici ovog grada i posjetioci spomenika, cijene njegovu vrijednost i kao objekta i kao spomenika..

Stoga, kako kaže autor, vrijedi pokušati napraviti potpunu sanaciju spomenika, kako bi mu se povećala vrijednost, i u samom gradu, ali i u susjedstvu.

Mostar je bosanskohercegovačka primarna destinacija za posjetioce ove zemlje, a u turističkom smislu posjetioci se najviše bave posjetom i razgledavanjem Starog mosta i starog grada. Ukoliko bi se u standardnu turističku ponudu uvrstilo i Partizansko spomen groblje, mnogi od postojećih problema mogli bi biti prevaziđeni.

I dok u Mostaru po pitanju obnove i održavanja Partizanskog spomenika već godinama niko od nadležnih struktura ne vodi računa, pa se čak stiče i utisak da je sve to prepušteno zaboravu, dotle se ljudi od struke, negdje daleko u Evropi, brinu o tome i daju konkretne prijedloge, kako bi se moglo prevazići postojeće stanje.

Smail Špago

novasloboda.ba

Andre Lewler - The Partisans’ Cemetery in Mostar, Bosnia & Herzegovina

Implications of the deterioration of a Monument and Site

 

Thesis to obtain the degree of Master of Conservation of Monuments and Sites

 

U ime članova ove Gruppe, u ime svih Mostaraca/ki, koji se tako osjećaju zahvaljujem se na skripti o Partizanskim spomeniku autora Andrew Lawler .Andrew hvala ti od srca
Knjiga je pisana na Engleskom jeziku, dostupna svima u PDF-u , uz nadu da ce istina doci do mnogih jer istinom se treba i borimo protiv fasizma.
Hvala ti ...

Moram naglasiti da su rad ove knjige pomogli Smail Spago i Ismail Braco Campara a koristeni su i materijali sa ove Gruppe.

Denijal Behram/facebook/Grupa Partizansko spomen groblje Mostar

 

 

FACULTY OF ENGINEERING

RAYMOND LEMAIRE INTERNATIONAL CENTRE FOR CONSERVATION

KASTEELPARK ARENBERG 1 – BUS 02431

B-3001 LEUVEN (HEVERLEE)

 

The Partisans’ Cemetery in Mostar, Bosnia & Herzegovina:

Implications of the deterioration of a Monument and Site

 

Promoters:     Prof. Thomas Coomans

Prof. Luc Verpoest (co-promoter)

 

Thesis to obtain the degree of Master of Conservation of Monuments and Sites

 

Presented by Andrew Lawler

 

Leuven, September 2013

 

 

FACULTY OF ENGINEERING

RAYMOND LEMAIRE INTERNATIONAL CENTRE FOR CONSERVATION

KASTEELPARK ARENBERG 1 – BUS 02431

B-3001 LEUVEN (HEVERLEE)

 

Partizansko spomen groblje u Mostaru

Implikacija pogoršanja stanja spomenika

 

Promoters:     Prof. Thomas Coomans

Prof. Luc Verpoest (co-promoter)

 

 

Teze za magistarski rad: Očuvanje spomenika i spomeničke kulture

 

Prezentirano od: Andrew Lewler

Leuven (Belgija) Septembar 2013.

 

 

Partizansko spomen groblje Mostar - 29. novembar 2014.

01.12.2014.

Partizansko spomen groblje Mostar - 29. novembar 2014.

Bez komentara.
Slike same sve kazuju.
fotografije Đani Böhm, 29112014.

 

Objavio/la herojisaneretve u 09:50, 0 komentar(a

Partizansko spomen groblje Mostar - Prilozi novembar 2014.

17.01.2014.

Mostarski grad mrtvih i Mostar - mrtvi grad

Tekst je objavljen na lupiga.com 17.02.2013. godine. Mi smo ga već objavili na našem blogu herojisaneretve.blogger.ba , Partizansko spomen groblje - Help to preserve famous WW2 Memorial in Mostar 2010. godine, a izvorno je objavljen na našoj mostarskoj reviji MM 1997. godine.

Mostarski grad mrtvih i Mostar - mrtvi grad

Najtoplije vam preporučujemo ovaj tekst Bogdana Bogdanovića, arhitekta, filozofa i umjetnika, koji govori o gradnji Partizanskog groblja u Mostaru i onom što je od Groblja i Mostara ostalo. Bogdanović je, podsjetimo bio graditelj monumentalnih spomenika na prostoru Jugoslavije, a njegovih ruku djelo je, između ostalog, i Kameni cvijet u Jasenovcu. Tekst o Partizanskom groblju u Mostaru Bogdanović zaključuje riječima: "bivši grad mrtvih i bivši grad živih ipak se gledaju, ali gledaju se praznim, crnim, izgorelim očima"
   

Bogdan Bogdanović (Beograd, 20.8.1922. — Beč, 18.6 2010.) - (FOTO: diepresse.com)

Mnoge od memorijalnih građevina kojima sam posvetio svoje najbolje umne i fizičke snage, danas više ne postoje ili su, bar kako sada stvari stoje, osuđene na neprimetno fizičko degradiranje i nestajanje. Osećao bih se bedno, kad bih ma i u magnovanju, dozvolio sebi da zažalim, na primer, za najraskošnijim delom svoje graditeljske mladosti – za Partizanskim spomenikom u Mostaru, danas kad više nema ni pravog, starog Mostara, ni mnogih mostarskih starih familija, čija su deca počivala na ovom časnom ratničkom groblju. Objašnjavajući nekad svoju zamisao, često sam zahvalnim slušaocima pričao priču kako će se jednog dana, i zauvek, “dva grada” gledati licem u lice, oči u oči – grad mrtvih antifašističkih junaka, uglavnom mladića i devojaka – ratnika i grad živih, za koji su oni položili živote…

(FOTO: forum.dnevniavaz.ba)

 

Kamena alegorija o dva grada nije se sasvim slučajno, i bez ikakvih podsticaja spolja, obrela na jednom od surih, kamenih bregova zapadnog Mostara. Početne formule verovatno mi je ponudila moja ondašnja lektira. Naime, prilično neodređeno, negde između zemlje i neba – bar tako kažu knjige starostavne – lebdi grad Hurqualya, sufitski parnjak manihejske Terrae lucidae, koja je u gnostičarskim spekulacijama predstavljala neku vrstu polazne stanice za otiskivanje u svet divnih, naivnih, ali večitih filozofskih i kosmo-poetskih slika. A ja sam smatrao da mostarski pali antifašistički borci, takoreći još dečaci i devojčice, imaju makar simbolično, pravo na lepotu snova. U razdoblju kad se spomenik gradio, dakle u jednom već uveliko mirnodopskom, spokojnom, birokratskom, pa i bezosećajnom mentalnom i moralnom okruženju, iz vremenske perspektive od dvadesetak godina, čistota njihovih pobuda i bezgranično, naivno samopožrtvovanje mogli su podsetiti još jedino na tragične dečje krstaške pohode (Kinderkreuzzuge).
Za razliku od poslova oko uređenja Jasenovca, koji su iz premnogih razloga za mene bili vrlo mučni, odlasci u Mostar, prenosili su me u sasvim drugačiji svet poezije i zbilje. Uspomene na jedan bivši logor uništenja (Vernichtungslager), ma koliko da sam od njih bežao, pretvarale su se često u stanje produženog, jedva podnošljivog stresa.

(FOTO: herojisaneretve.blogger.ba)

 

Naprotiv, gradeći mostarski akronekropolis bio sam ponet nekom dubokom, unutrašnjom vatrom. Ne baš jednostavan i lak posao obavljao sam bez mučnine i zamora i, u stvari, obuzet nekim za mene novim poimanjem života i smrti. Možda je apsurdno reći, ali kao da sam se nadao da ću nešto od svoje potajne radosti pokloniti i svojim “novim prijateljima”, čija su se imena – muslimanska, srpska, hrvatska – tek počela ređati na terasama nekropole. Njihov mali zagrobni grad, kao što sam i obećao porodicama, gledao je u samo srce starog Mostara i u danas porušeni most vrhovnog majstora Hajrudina, taj nekad najlepši i najsmeliji most na svetu, delo božanske graditeljske statike, pred kojom je mali Bogdan bio sićušan kao pred natprirodnom pojavom.
Partizanska nekropola je bila Mostar u malom, replika grada na Neretvi, njegov idealni dijagram. Međutim, taj ideogram grada, taj hijeroglif, taj kameni znak nije bio baš beznačajnih dimenzija. Dostizao je obrise nekog od skromnijih, prabalkanskih, heladičkih akropolja. Od ulazne, donje kapije do česme na vrhu (Quelle, Brunnen) trebalo je savladati dvadeset i nešto metara visinske razlike i, vijugavim, kamenim serpentinama propešačiti uzbrdo dobrih tri stotine metara. Put na gore pokazivala je voda koja se preko zvonkih orgulja slivala u susret posetiocu.

(FOTO: Marko Krojač)

Kako izgledaju majstori klesari koji klešu i grade jedan grad izvan vremena i prostora? Moji mostarski prijatelji potražili su ih na Korčuli i digli su na noge sve što je u njihovom selu umelo držati dleto i bat u ruci. Doveli su ih negde na izmaku pedesetih ili na samom početku  šesdesetih. Bili su skromni, ljubazni i prijatni, a posao su obavljali pobožno, gotovo liturgijski: njihova zvonka, horska liturgija klesanja trajala je s manjim prekidima punih pet godina.
Predvodio ih je Barba, što u dijalektu znači i stric i deda, patrijahalni šef družine, staratelj, onaj koji će, kad se vrate na svoje ostrvo, podneti izveštaj roditeljima i verenicama šta je ko radio i kako je radio. Čim je stigao, Barba je odabrao mesto za “klesaonicu”, a kad je nadstrešnica  podignuta, odredio je mesto za svoj pult, koji je ličio i na katedru i na predikaonicu. Naredio je, zatim, da mu se taj sanduk od talpi (Bohle), ali bez poklopca i bez dna, ispuni peskom i sitnim otpacima od kamena, da bi komad za klesanje meko nalegao i da se u toku rada ne bi oštetio. Naspram njegove katedre, licem prema njoj, majstori su rasporedili svoje, mada nešto manje sanduke.

(FOTO: kultur-online.net)

Radili su, zbog hercegovačke vrućine, više noću no danju – od praskozorja do iza doručka i od zalaska sunca do ponoći. Mostar, taj divni, sada već bivši grad, imao je ustaljenu naviku da u letnjim mesecima na ulicama iščekuje ponoćno osveženje koje dopire iz korita Neretve. Izgledalo je ponekad da su svi, čak i deca, potpuno zaboravili da se noću može malo i odspavati. Njihov sam obićaj prihvatio ne samo zato što je iščekivanje svežine bilo i meni neophodno za dobar san i ukupan sutrašnji radni ritam, već i zato što sam bio razigran, bolje reći nervozan, a pomalo i uplašen. Obećao sam građanima Mostara da ću im stvoriti nešto neviđeno, uvalio ih u troškove, pokrenuo silne radove, a da li sam baš bio siguran da ću uspeti da isteram sve do kraja, baš kao što sam smislio?
Malo unezvereno i rasejano, uzastopno sam i po više puta, preko Hajrudinovog mosta prelazio s jedne na drugu obalu rečnog kanjona. Ponekad mi se činilo da od svog velikog predhodnika tražim saveta za razne teškoće koje u radu sa kamenom uvek nepredviđeno iskrsavaju. Opipavao sam kamene rukohvate i profile i pod prstima pronalazio mnogo štošta od onoga što čulo vida preko dana lakomisleno previđa. Pronalazio sam u mraku spojeve blokova, davno klacifirane, napipavao metalne pijavice (Klammer, Klampe) i zatege (Spanriegel), koje su na vreme zaustavljale prskanje i staru su građevinu branile od raspadanja.

(FOTO: novasloboda.ba)

Jedne noći odlučio sam da krenem gore, na gradilište. Iz daljine je dopirala pesma, saglasje glasova, hor bez reči. Korak po korak, pristigao sam. Gledao sam iz prikrajka, iz mraka: acetilenske lampe ili možda još prošlovekovne karbituše (Karbidslampe, Karbidlicht), jetko  svetlo i još jetkije senke. A na svetlu se događalo nešto tajanstveno. Barba, sed, kosa naelektrisano rasterana na sve četiri strane sveta, činodejstvuje kao mag, kao duh iz kamena. Najednom, diže naglo bat i dleto (Vorschlaghammer und MeiBel), svi dižu batove, pobožno šute, nastupa naglo tišina koja otkriva glasove noći – cvrčke, lelek noćne ptice, šum Neretve iz daljine. Jedan od majstora, očigledno za to upravo zadužen, otpočinje ponovo melodiju bez reči, unjkavu i tajanstvenu, kao u kakvom obredu obožavalaca kamena. Barbin bat hvata ritam, udara u kvader koji je pred njim, i u trenu otpočinje složno udaranje. Pesma očigledno usaglašava ritam i jačinu udarca. Kad melodija počne da se “penje” (sad već svi pevaju), zvuk udarca postaje zaglušno jak… kad otpočne “spuštanje”, udari postaju blaži.
Svaki je kamen odzvanjao kao muzički instrument. Znao sam, razume se, da razne vrste različito odzvanjaju, utoliko dublje ukoliko je kamen mekši. Paradoksalno je, a pomalo i komično, što najtvrđi granit piskuta, mermer pevuši nekim mecosopranom, a krečnjak,  najmuzikalniji kamen, ima lep, baršunast alt. Klesari umeju i više da zapaze. “Svaki pjeva svoju pjesmu” – kaže jedan od njih, i to sa uverenjem da je svaki kvader biće za sebe. Ali, kad počne zajedničko klesanje, ritam obuhvata svaki “kameni instrument” i, odjednom, svaki pokret ruke, svaki položaj tela, tako da ceo orkestar istovremeno dejstvuje i kao sopstveni metronom. A kad udarci alatki počnu da “traparaju” – znak da je koncentracija popustila – Duh iz kamena, Barba, nezadovoljno, strogo diže bat. Znak da se rad nakratko prekida i da udarce treba uskladiti od početka. Čeka se na tanušni glas prvog pojca i Barbin prvi udarac…

(FOTO: bosnienforum.com)

To što je melodija bila bez reči, navodilo me je na pomisao da je prastara, protoistorijska, iz vremena kad su se i na njihovom ostrvu, i na kopnu, govorili neki drugi zaboravljeni, preslovenski jezici. Civilizacije su se smenjivale, jezici pretapali, ali čovek je ostao isti…
“Zašto pesma nema reči?” – pitao sam jednom. Odgovori su bili jednostavni i ubedljivi: “Nema ih, nikada ih nije ni bilo!” Ili: “Tako su je i naši stari pjevali!”
Spomenik je građen sporo, mukotrpno, od dobrovoljnih priloga, čak i od priloga u naturi (a “natura” je bio kamen), pa i od kamena od starih mostarskih kuća, koje su vreme i urbanizam već uveliko rušili, a familije su rado poklanjale kamenu građu. Čak i to tiho preseljavanje  materijala, pa i materije starog grada, imalo je simboličnu vrednost.
Kamen, često, sa vekovnim tragovima dima ili sa klacifiranom mahovinom, sa “čuvarkućama”, prenosio je iz jednog vremena u drugo čestice memorije i duh pijeteta i mešao se sa premoćnim količinama tek izvađenog krečnjaka, belog kao sir.
Na gornjim terasama, na kamenim unutrašnjim zidovima “grada”, na naborima kamenih zidova: polukružne niše (halbskreisformige Nische), apside (Apsido), kontrafore (Mauer und Strebepfeiler) – rasipale su se stotine i stotine kamenih cvetova. Pošto sam bar napola verovao u prastaro predubeđenje graditelja-alhemičara da je krečnjak dete sunca i meseca i da je upravo zato izuzetno povoljan, čak predodređen za klesanje nebeskih pojava, to su se sa kamenim cvetovima obilno mešale predstave sunca, meseca, planeta, sazveđa. Našlo se negde mesta i za sazveđe Velikog psa, koje nikad na nebu nisam uspeo da pronađem, pa čak i za grupu zvezda, koja na nebeskom tepihu i ne postoji, a koju sam ja u mašti nazvao “Sedam mršavih kravica”. Za neupućene to su bili Vlašići (Plejaden, Siebengestirn) …
Ispalo je na kraju da je Partizanska nekropola u celini podsećala na veliki astrološki model iz kojeg smo svi složno, i u najvećem zanosu, čitali najbolju budućnost.

(FOTO: hercegovina.ba)

Raspevani, paganski karakter Partizanske nekropole nije mogao ostati neprimećen. Njene su terase uskoro osvojila deca, čiji su razdragani glasovi na zvonkom, gotovo scenskom kamenom prostoru odjekivali ponekad do duboko u noć. Sve što sam još mogao poželiti  širokogrudo sam dobio, malo u šali, a malo i od zbilje, a to je pravo da kao počasni građanin Mostara, levo od ulazne kapije, predvidim skrivenu malu nišu i za svoju buduću kamenu urnu…
Ali, kako sada stvari stoje, tamo ne bih više bio u društvu svojih prijatelja, ploče sa njihovim imenima pažljivo su, hladnokrvno, sadistički pokupljene, odnete i samlevene u mlinu za kamen. A sve što je ostalo od mog prvobitnog obećanja to je da se bivši grad mrtvih i bivši grad živih ipak gledaju, ali se gledaju praznim, crnim, izgorelim očima.
Bogdan Bogdanović

* Tekst je objavljen je u mostarskoj informativnoj reviji MM, u dvobroju12/13, u junu 1997. godine, a zatim na portalu tacno.net

Objavio/la herojisaneretve u 18:27, 0 komentar(a), print, #

12.11.2014.

Partizansko spomen groblje u Mostaru

Slike tuge - novembar 2014.

(fotosi i tekst - klix.ba)

Partizansko spomen-groblje u Mostaru izgrađeno je 1965. godine kao znak sjećanja na poginule mostarske partizane, antifašiste i na one koji su se u Drugom svjetskom ratu borili protiv fašizma diljem Evrope i svijeta.
Ovaj partizanski spomenik, jedan od simbola grada na Neretvi i nekadašnje kolektivne svijesti, zadnjih dvadeset godina oslikava sasvim nešto drugo i suprotno onome radi čega je sagrađen.

Osim ljubavnih poruka koje zaljubljeni ostavljaju jedni drugima, na njegovim kamenim zidovima također se mogu pronaći iscrtani kukasti križevi Trećeg rajha.

Ova gradska nekropola je desetljećima bila mjesto na koje su dolazili zaljubljeni, a odjednom se je pretvorila u mjesto na kojem dolaze istjerivati svoju mržnju.

Uništavanje ovog spomen-obilježja traje više od dvije decenije. Ovo mjesto je prepušteno zubu vremena, nema nikakvog nadzora, niti ga iko održava, pa je postalo okupljalište narkomana i uživalaca alkohola.

Partizansko spomen-groblje u Mostaru proglašeno je 2006. godine nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Zbog teške zapuštenosti, vandalizma i devastiranosti 2008. godine počela je njegova obnova, a sredstva je osigurala Gradska uprava Mostara koja je u saradnji s Vladom Norveške, u razdoblju od 2008. do 2010., uložila oko 200 hiljada KM.

Nažalost, vandali su gotovo preko noći uništili nove spomen-ploče i ponovno grafitima uništili zidove spomen-groblja koji su netom prije bili očišćeni. Da li će ubuduće doći do ozbiljnije realizacije planirane obnove Partizanskog groblja teško je prognozirati.

Širom svijeta ljudi se ponose svojim spomenicima posvećenih antifašizmu, a Mostarsko spomen-groblje će očito pričekati još dosta vremena da mu građani Mostara vrate oduzeti ponos i ljepotu.

(izvor:klix.ba)

Objavio/la herojisaneretve u 18:47, 0 komentar(a), print, #

03.11.2014.

Partizanski spomenik u Mostaru prepušten vandalizmu i uništavanju

http://novasloboda.ba/partizanski-spomenik-u-mostaru-prepusten-vandalizmu-i-unistavanju/
Mnogi spomenici posvećeni Drugom svjetskom ratu su izgrađeni širom bivše Jugoslavije u formi spomenika, arhitektonskih objekata, spomen-mauzoleja, spomen-groblja i dr. Prema nepotpunim podacima, u bivšoj SFRJ podignuto je oko 15.000 spomenika posvećenih Narodnooslobodilačkom ratu. Mnogi ovi spomenici su srušeni ili devastirani tokom raspada SFRJ devedesetih godina.

Jedan od tih spomenika prošlosti i jedan od najvećih po svojim gabaritima na Balkanu je Partizanski spoemnik u Mostaru. Ovo kako su ga tada zvali „arhitektonsko čudo“ je remek djelo Bogdana Bogdanovića. Osim ovoga spomenika, ovaj priznati beogradski arhitekt je na prostoru bivše Jugoslavije još projektovao jedanaest impozantnih spomenika, pa se je za njega znalo reći da je jugoslovenski neimar.

Simbol grada

Partizansko spomenik u Mostaru je izgrađen 1965. godine u znak sjećanja na poginule mostarske partizane, antifašiste i na one koji su se u Drugom svjetskom ratu borili protiv fašizma. Ovaj partizanski spomenik, jedan od simbola grada na Neretvi i nekadašnji simbol velikog kolektivnog razmišljanja, zadnjih dvadeset godina oslikava sasvim nešto drugo i suprotno onome radi čega je sagrađen.

Osim ljubavnih poruka koje zaljubljeni jedni drugima ostavljaju, na njegovim kamenim zidovima mogu se pronaći iscrtani kukasti krstovi Trećeg Reicha. Ovaj nekadašnji ponos grada odjednom se pretvorio u mjesto na kome pojedinci dolaze istjerivati svoju mržnju. Uništavanje ovoga spomen-obilježja traje više od dvije decnije Partizanski spomenik, bez nadzora i održavanja, prepušteno je da propada i služi kao okupljalište narkomana i alkoholičara. U više navrata su lomljene kamene ploče s imenima građana Mostara koji su svoje živote dali u Drugom svjetskom ratu. U posljednje dvije godine čempresi, koji su zasađeni po obodu spomenika, su polijevani naftom i paljeni. Na taj način uništena je većina čempresa koji su služili vizualno ovaj kameni spomenik odvojiti od okoline i bolje ga dočarati posmatraču. Takođe, ovaj spomenik je dobrim dijelom prekriven zaraslom šikarom i smećem.

Partizanski spopmenik u Mostaru proglašen je 2006. godine nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Zbog teške zapuštenosti, vandalizma i devastiranosti, 2008. godine počela je obnova ovoga spomen-obilježja. Finansiranje je omogućila Gradska uprava Mostara, koja je u saradnji s Vladom Norveške, u razdoblju od 2008. do 2010. Godine, uložila oko 200.000 KM. Nažalost, vandali su gotovo preko noći uništili novonapravljene spomen-ploče i ponovo grafitima uništili zidove spomenika, koji su nešto prije bili očišćeni.

Hoće li ubuduće doći do ozbiljnije realizacije planirane obnove Partizanskog spomenika, teško je prognozirati. Kada bi lokalne vlasti videonadzorom i pružanjem fizičkog osiguranja osigurale spomenik od vandala, možda bi dalja ulaganja i imala smisla. Širom svijeta ljudi se ponose svojim spomenicima posvećenih antifašizmu, a mostarski spomenik će očito pričekati još dosta vremena da mu građani Mostara vrate oduzeti ponos i ljepotu.

Idejno rješenje

Ideja za izgradnju spomen-groblja potekla je početkom 1960. godine, a glavni inicijator gradnje bio je tadašnji visoki državni dužnosnik Džemal Bijedić. Idejno rješenje prepušteno je poznatom jugoslavenskom arhitektu Bogdanu Bogdanoviću koji je projektirao mnoge spomenike, a među kojima su najpoznatiji Kameni cvijet u Jasenovcu, spomenik srpskim i albanskim palim borcima NOB-a u Kosovskoj Mitrovici i spomenik u Prilepu.

Gradnja spomenika počela je u oktobru 1960. godine, a on je svečano otvoren 25.septembra 1965. godine.

Spomenik se nalazi na uzvišici koju karakterišu široke zelene površine i prostire se na 5.000 kvadratnih metara. Na groblju se nalazi 661 nadgrobna ploča, koje imaju simbolično značenje. Oblici nadgrobnih ploča kojima su obilježeni pali borci raspoređeni su na šest nepravilnih terasa i podsjećaju na posječeno stablo – simbol prekinute mladosti.

Željko Miličević

Partizanski spomenik nijemi je svjedok da fašizam nije pobijeđen - Prilog maj 2014.

10.05.2014.

 

Partizanski spomenik nijemi je svjedok da fašizam nije pobijeđen

Protest u Mostaru

Partizanski spomenik nijemi je svjedok da fašizam nije pobijeđen 

 

 

Da današnjim protestima u Mosatru, 90. po redu, okupljeni građani još jednom su iskazali nezadovoljstvo aktuelnom vlašću.

 

„Na dan, kad se u svijetu obilježava Dan pobjede nad fašizmom, s tugom i gorčinom moramo reći da, fašizam, nažalost, još uvijek nije pobijeđen u Mostaru. Dovoljno je otići na Partizanski spomenik, jedan od najvećih spomenika antifašizma u sviejtu, pa vidjeti djelo aveti prošlosti. To je najbolja slika nekad slobodarskog grada“, čulo se od govornika.


Jedan od govornika, aludirajući na prisustvo policije, koja istrajava u upornosti da svakodnevno na adrese ljudi koji dolaze na proteste, šalje prekršajne naloge, rekao je da kojim slučajem, na trg ispred Gimnazije, „zaluta“ fudbalski sudija i da upotrijebi zviždaljku, i njemu bi policija napisala kaznu!
 

 

NovaSloboda.ba

Objavio/la herojisaneretve u 08:53, 0 komentar(a),

Partizansko spomen groblje Mostar - Prilozi april 2014.

25.04.2014

za podsjećanje

...samo za podsjećanje,,,nije bilo davno, kad je neko i vodio računa o Partizanskom...slika nije tako stara...vidi se objektima na slici...

Objavio/la herojisaneretve u 15:36, 0 komentar(a), print, #

22.04.2014

„Let's do it Mostar“

U subotu 26. aprila 2014.

„Let's do it Mostar“

Već treću godinu za redom, u Mostaru će se održati ekološka akcija „Let's do it Mostar 2014“. Akcija ćes e odvijati u dvije faze. Prva, koja je zakazana za 26. april, je faza čišćenja, a druga faza je sađenje sadnica, planirana za oktobar 2014. godine.  

Vijeće mladih grada Mostara je nosilacove akcije od samog početka. Ove godine je šest ključnih lokacija za čišćenje -: Univerzitet „Džemal Bijedić“; Sveučilište Mostar, Vukovarska ulica, Stari grad, Avenija, prostor oko mosta Bunur.
Čišćenje grada počinje u 11, 30 sati. Na svakoj lokaciji biće po jedan koordinator, koji će uputiti volontere, podijeliti im materijal za čišćenje, kao i osvježenje.
„Cilj akcije je probuditi ekološku svijest građana. Ono što želimo postići je da se makar taj dan priča o ovome, da ljudi izađu očiste svoja dvorišta, kvartove, sve je to uspjeh za nas. Ovo je najveća volonterska akcija u Bosni i Hercegovini i ovo je nešto što nam svima treba. Svi želimo biti zdravi i živjeti u čistoj okolini. Čistoća je pola zdravlja. Zato dođite u što većem broju da očistimo grad zajedno. Svi su dobrodošli. Za čišći i ljepši Mostar! Let's do it Mostar!“, kaže Tajma Tiro, koordinator projekta :
 

 

NovaSloboda.ba

 

Objavio/la herojisaneretve u 13:34, 0 komentar(a),

Prvi put na partizanskom groblju - Prilog mart 2014.

30.03.2014.

Prvi put na partizanskom groblju

...u Mostaru...

Za vrijeme moje nedavne posjete Hercegovini iskoristio sam priliku da posjetim ovaj predivni spomenik sa mojim sinom, koji je upravo napunio 21 godinu, cuo je je za ovaj spomenik i to je sve. Ovo su neka njegova opazanja. Bio je odusevljen kako je spomen groblje prosto uraslo u okolinu kao da je tu stotine godina, tuzan zbog nebrige i zapustenosti, impresioniran detaljima uradjenim u kamenu i simbolici, koliko sam ja mogao da se sjetim. Ali sta ga je najvise pogodilo je kada je poceo da cita imena i racuna koliko su ti poginuli heroji imali godina kada su polozili zivot za svoju zemlju. Tata, on je bio mladji od mene, vidi ova djevojka je moje godiste, jesu li ovi braca i sestre, on je poginuo blizu nase kuce. Cuo je on isuvise prica o mracnom komunizmu i njihovim zrtvama, to jest ako smijem dodati raznim vrstama fasista i izdajnika i sada odjednom svojim ocima vidi ko su ti djevojke , mladici, necije daidze, stricevi, ocevi, komsije , susjedi. Naravno saznao je da Drago Palavestra iz njegove sire porodice, opet pitanja zasto su ih objesili, vidis kako su bili mladi? I tako pitanje za pitanjem...
Tako da sada razumije pjesmu ...Svog bi djecaka docekala jedna tuzna Mostarska mati...
Vlasti se mogu mijenjati, nova istorija pisati i prepravljati, ali istina se ne moze sakriti, Mostar je oslobodjen toga 14 februara... Sretan to praznik voljeni grade!

 

Brano Bošković 12. februar 2014.

 

Putokaz na Partizansko u Mostaru - Prilog februar 2014.

01.02.2014.

Putokaz na Partizansko u Mostaru

Da je Mostar turistički grad, pokazuje i turistička signalizacija istaknuta na svim važnijim raskršćima u gradu. Veoam je bitno turiste uputiti, kako da najlakše dođu do traženog objekta. Na Rondou, kao i na još nekoliko mjesta u gradu, istaknuti su putokazi prema Partizanskom spomen groblju u Mostaru. Sve je to lijepo, ali koga uputiti gore na Partizansko, da gleda onu bruku i sramotu.

 

 

 

 

Partizansko spomen groblje Mostar - Prilozi januar 2014.

19.01.2014.

Nastavlja se uništavanje Partizanskog spomenika u Mostaru

(preneseno sa portala StarMo)

Uništavanje Partizanskog groblja ne prestaje

 

 

Mostar -- Devastacija nacionalnog spomenika partizansko groblje u Mostaru sve je teža iz godine u godinu. Na zapuštenom spomen-obilježju zaraslom u šikaru i prekrivenom smećem, pale se čempresi zasađeni kada je groblje izgrađeno – 1965. godine.

U svijetu čuveno remek-djelo arhitekte Bogdana Bogdanovića, nacionalni spomenik Partizansko groblje, na kojem su ukopani posmrtni ostaci više od 500 mostarskih mladića i djevojaka koji su poginuli u borbi protiv fašizma, a čija je postepena devastacija započeta poslije rata, nastavlja se do danas. U posljednje dvije godine, u više navrata, polivani su naftom, pa paljeni veliki čempresi u središtu spomenika. Na taj način uništena je većina zelenog pokrivača partizanskog groblja, prenosi "federalna.ba".

Uništavanje jedinstvenog spomen-obilježja traje više od dvije decenije. Pušteno je bez nadzora i održavanja da propada i služi kao okupljalište narkomana. U više navrata su lomljene ploče s imenima građana Mostara koji su izgubili živote u narodnooslobodilačkoj borbi u Drugom svjetskom ratu.

U dva navrata spomenik je obnavljan uz pomoć donatora iz Evrope. No, već dan nakon obnavljanja, devastacija bi se nastavila. Policija se nada da bi se val vandalizma mogao zaustaviti projektom videonadzora koji je u pripremi.

Iako se razvijene zemlje širom svijeta ponose svojim spomenicima antifašističkoj borbi iz Drugog svjetskog rata, to nije primjer u Mostaru, gdje Partizansko groblje iz godine u godinu propada.

 

Video na stranici:

http://www.starmo.ba/mostars/item/24208-video---foto-uni%C5%A1tavanje-partizanskog-groblja-ne-prestaje.html

 

 

 

(StarMo)

Objavio/la herojisaneretve u 14:04, 0 komentar(a), print, #

16.01.2014.

Pismo iz Beograda - Uroš Ubuntu

Dragi svi...
Letos sam sa porodicom, u povratku sa letovanja svratio u Mostar i posetio spomenik. Kako je pordična kuća stajala blizu kao dete sam se često igrao, kasnije i šetao po spomeniku, pa sam zapanjen stanjem u kome se spomenik danas nalazi i odnosom mostarskog društva prema njemu. Uz svo razumevanje za promenu društvenih okolnosti, i teškom vremenu koje je Mostar doživeo i preživeo mislim da nema opravdanja. Sa druge strane kad pročitam šta ovde ljudi pišu čini mi se da nije sve izgubljeno i da nije bap tako crno...

Ništa drugo, samo da se nadam da će naša deca ispasti bolji ljudi nego što smo mi, mislim na ove "naše generacije", da izvinete baš smo stoka ispali.

 Evo nekoliko slika koje sam slikao kad smo bili "gore", pa da vidite kako je izgledalo letos. Hvala puno hvala svima na lepim rečima i preporukama, uz jedan predlog:

Ukoliko se bude pravila neka društvena akcija za zaštitu ove lepote, molim
vas da me u toj akciji ne zaobiđete, aktivirao bih i zajednicu u kojoj sam aktivan, stvarno bi ljudska šteta bila da ovo nestane, a opasnost je velika.
Pozdrav iz Beograda

Uroš Ubuntu

Objavio/la herojisaneretve u 09:47, 0 komentar(a), print, #

16.01.2014.

MOSTARSKE VEDUTE (25) - PARTIZANSKI SPOMENIK - REMEK DJELO XX. STOLJEĆA

Autor teksta je Ibrahim Kajan. Tekst je objavljen na blogu kajankajan.blogspot.de:
http://kajankajan.blogspot.de/2013/12/mostarske-vedute-25-partizanski.html


MOSTARSKE VEDUTE (25) - PARTIZANSKI SPOMENIK  - REMEK DJELO XX. STOLJEĆA

PUTOVANJE MOSTAROM - MOSTARSKE VEDUTE (25)

Piše: Ibrahim Kajan

Bogdan Bogdanović: Partizansko spomen groblje 

Već dvadest godina nisam bio na mjestu velikog sjećanja, na memorijalnom, na Partizanskom spomen groblju. Kad se otvaralo u vrelom danu 25. mjeseca septembra godine 1965., bio sam student u Dubrovniku. Danas sam, dok zamire to nekoć sveto mjesto, u pristojnim godinama koje izbjegavaju susrete s izgubljenim ljudima, bezprizornim spodobama i nesretnim sudbinama koje, poput sjenki, promiču zasjenjenim stranama umjetnikovih skulptorskih vizija. Spomenička ljepota i sada je opipljiva, svjetska i neusporediva - mada od nerazumnih "bačena na smetljište"!

U njega je ugrađeno 12.000 kamenih detalja i 1.193 kvadratna metra kamenih ploča sa starih mostarskih kuća. U kaldrmu staza koje vijugaju kroz ili između zidanih kontura, utisnuto je tačno 87.000 oblutaka iz naše vječne rijeke Narente! 

Autor ovog djela je Bogdan Bogdanović. Jean Paul Sartre,  zapanjeno promatrajući  Partizanski spomenik na vizionarskoj maketi, prošaptao je: Ovo je remek-djelo i želim ga vidjeti!

Zelene terase bijelog kompleksa 

iz nekog drugog vremena

A Bogdanovićeva je neponovljiva vizija, živi paradoks. I sam je tako razmišljao, pa ću tebi prijatelju koji čitaš ove redove, prenijeti njegove riječi u mostarskom govoru: „Ovaj Spomenik koji u sebi krije mrtve – vedar je i razdragan. Čovjek silazi niz njegove rampe, vraća se u grad s vjerom u vrijednosti života, ponijet vječnim, konačnim težnjama čovjekovih stremljenja...“

Evo, danas sam došao da me prestane proganjati u snu. Polovica je hladnog mjeseca decembra kojeg smo nekoć bosanskim jezikom nazivali mjesecom prosincem. Cijeli se spomenik, polegao po još uvijek zelenoj padini Bakamovića glavice, kupa u zimskom, u zlatnom mostarskom suncu!

Ušao sam kroz ona sužena kamenita vrata, stiješnjeni prolaz imaginarne klisure, koji nadsvođuju slogovi srušenog mosta. A onda se lagano počinje uzdizati horizont od nekoliko hektara brda što su ga oblikovale diluvijalne kiše, prekriven mrežom simbola: rijeke koja je tekla, humskih planina, duvarova iz mostarske starine, ploča sa starih mostarskih krovišta, arhajskih simbola sunca, zvijezda i mjeseca, velikih znakova Života i Smrti, zapravo cijelog niza metaforičkih jedinica koje predočavaju vječitu i očajnu čovjekovu borbu sa Zlom, sa slijepim i crnim pijačima krvi, zlotvorima jedne pameti i ljudi jedne knjige.Totalitarne ideje koje su kiklopski progutale milujune ljudi, obeščastile su europski humanizam, i u njemu ondašnji, mali Mostar, napunivši zemlju i nebo mrtvim djevojkama i mladićima.

Na toj padini koja se penje uvis, ispresijecane imitiranim suhozidima u spiralnim, vijugavim zanosima, oblikuju se aluzije mostarskih bašča oko bijelih kuća u kojima smo se nekoć rađali i odrastali, ili vrtovi u ljutim bezvodnim škrapama.  Prijatelju, kad dođeš na ovo mjesto gdje sam ja sad, još ćeš - nadam se - zateći u travi razasute kamene cvjetove s ispisanim imenima onih koji su prije 70 i koje godine umirali, pokošeni poput travki i popadali s očima koje su, kada se sve doda i oduzme, vidjeli bolju stranu svijeta od one koja je silom zapremila našu zemlju i porobila ljude u njoj.

Zar su bili bolji njemački i talijanski crnokošuljaši s fašizmom, od pokreta koji su nastupali pod bajracima s lubanjama i ukrštenim kostima ispod njih – tada, kao i onomad u Vukovaru? Ili od onih koji su naučili žive u jamu bacati, otvarati logore za Druge, osobito „neposvećene“ i „nekrštene“ čak i u našem lijepom gradu Mostaru?

Ovaj Partizanski spomenik simbol je velikog kolektivnog pamćenja, i na njemu se, evo, baš i sada, ogleda sve, stanje duha i stanje političkih ideja što narastaju „ispod žita“! Divlja, oštra i visoka trava probija zapuštene ploče. Na gornjem platou, na središnjem i ključnom skulptorskom krugu savršenosti remek-djela, arhajskoj metafori štita koji bi branio čast, dostojanstvo, ljudsko biće i ljudsko srce – sprejom je nacrtan križ uokviren ideološkim znakom grafema U. 

  Posuđena fotografija, novembra 2013.

Zašto propada remek-djelo Bogdana Bogdanovića? Zašto je ljepota prognana s Bakamovića glavice? Šta govori spomenik? Zaista, on je zgusnuta priča koja osuđuje isključivost, i to ne samo fašizam ako na njega mislite, nego i boljševički komunizam - kojeg nerijetko ljudi zaborave, koji se kamuflira, prikriva i vreba na naše duše. Spomenik je umjetnina, govori univerzalnim jezikom a ne jezikom političkih ideja, ali – jezikom potpuno jasnim i nedvosmislenim! Kaže nam da se čovjek rađa slobodnim na svojoj zemlji  i da želi zauvijek – po bogomdanom pravu i božanskoj pravdi – slobodnim i opstati!

Moćni upravljači Grada Mostara mirno gledaju i svojom šutnjom i svojim nečinjenjem - prkose cijelom svijetu... jer, ne znaju li oni, jadni ne bili, da nema u svijetu zemlje niti je može biti - koja slavi fašizam.

Polovicom mjeseca prosinca 2013.

Objavio/la herojisaneretve u 09:38, 0 komentar(a), print, #

16.01.2014.

Partizanski Spomenik i Fašizam u Mostaru - Dokumentarac / Documentary

postavljeno na you tube 11.01.2014. (Aladin Behram)

https://www.youtube.com/watch?v=AgI_va2jJHo&feature=youtube_gdata_Player


English Subtitle. Mostar. Bosna i Hercegovina. Jugoslavija.Titovi Partizani. Josip Broz Tito. Spomenik Revolucije. Drugi Svjetski Rat. Smrt Fašizmu - Sloboda Narodu!
The Second World War graves in Mostar are abandoned and desecrated.
The memorial cemetery for Tito's partisans in Mostar lies derelict, frequently damaged by vandals.
Still officially classed as a national monument in Bosnia, the graveyard for those who fought under Second World War commander and later Yugoslav leader Josip Broz Tito has been eclipsed by more recent conflict.

Cijeli Film.
Ceo Film.
Cel Film.
Dokumentarni Film.
Spomenici revolucije.

Objavio/la herojisaneretve u 09:33,